Porez na dobit – novosti

Porez na dobit – novosti
  1. Subjekti oporezivanja

Novim odredbama Zakona o porezu na dobit (NN 143/2014) mijenja se trenutak kada poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti obvezno prelazi na sustav plaćanja poreza na dobit i vođenja dvojnog knjigovodstva. Naime, fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti prema propisima o porezu na dohodak obvezno prelazi na sustav plaćanja poreza na dobit:
1. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni primitak veći od 3.000.000,00 kuna, ili
2. ako ispunjava dva od slijedeća tri uvjeta:

  • u prethodnom poreznom razdoblju ostvario je dohodak veći od 400.000,00 kuna,
  • ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od 2.000.000,00 kuna,
  • u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika.

Na taj se način uvode nova pravila za obvezni ulazak u sustav oporezivanja porezom na dobit. Prvim uvjetom, ostvareni primitak veći od 3.000.000,00 kuna u prethodnom razdoblju, izvršava se usklađivanje s novim Zakonom o PDVu, obzirom da Zakon o PDVu donosi izmjenu u mogućnosti plaćanja poreza na dodanu vrijednost prema naplaćenim naknadama za sve poduzetnike čije isporuke u poreznom razdoblju iznose do 3.000.000,00 kuna.

Pored navedenoga kriterija, fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti obvezno prelazi na sustav plaćanja poreza na dobit ako ispuni druga dva od tri kriterija, a koji su: vrijednost dugotrajne imovine veće od 2.000.000,00 kuna, u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava više od 15 radnika, u prethodnom poreznom razdoblju ostvarila je dohodak veći od 400.000,00 kuna; dok je do sada obveza plaćanja poreza na dobit nastajala ispunjavanjem samo jednog uvjeta. 

Fizičkim osobama koje su ispunile navedene uvjete, Porezna uprava neće izdavati rješenje, ali će i nadalje sami imati obvezu dostave izjave o ispunjenju uvjeta za promjenu načina oporezivanja. Uz gore navedene uvjete, fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti može dobrovoljno ući u sustav oporezivanja porezom na dobit, bez zadovoljenja gore navedenih uvjeta.

Kada je riječ o promjeni načina oporezivanja ili promjeni poreznog razdoblja novim odredbama omogućava se ponovno izvršavanje navedenih promjena i vraćanje na sustav oporezivanja porezom na dohodak, u roku od tri godine u odnosu na dosadašnjih pet godina. U opravdanim slučajevima, i na temelju pisanog zahtjeva poreznog obveznika taj rok može biti i kraći o čemu Porezna uprava donosi rješenje. Opravdanim slučajevima osobito se smatraju cjelovita promjena djelatnosti koju obavlja porezni obveznik te značajno izmijenjeni uvjeti (više od 50%), zbog kojih je porezni obveznik promijenio način oporezivanja.

Zahtjev za promjenom načina oporezivanja, fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti podnosi Poreznoj upravi najkasnije do kraja tekuće godine za narednu godinu. Iznimno za 2015. godinu, zahtjev za promjenom načina oporezivanja, porezni obveznici fizičke osobe podnose Poreznoj upravi najkasnije do 20. sječnja 2015. godine i to neovisno podnose li zahtjev zbog dobrovoljnog prelaska na utvrđivanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak ili obrnuto, ili zbog ispunjavanja propisanih uvjeta po sili zakona.

Posebna kategorija poreznih obveznika

Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka, državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu – u pravilu – obveznici poreza na dobit. Međutim, iste osobe, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od 8 dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika kojeg vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ukoliko se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost. Ovom odredbom približava se poslovanje gore navedenih “neprofitnih” subjekata sa “stalnim poreznim obveznicima”. Ovakve odredbe već možemo pronaći i u novim odredbama Zakona o udrugama (NN 74/14), prema kojem se udrugama nalaže da početak obavljanja određene djelatnosti moraju upisati u statut udruge, ali i da se viškom prihoda nad rashodima koje ostvare u obavljanju gospodarske djelatnosti koriste isključivo za ostvarivanje ciljeva udruge utvrđenih statutom, a nikako radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe.

Kao i dosad, Porezna će uprava, uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, morati procijeniti omogućuje li neoporezivanje pojedine gospodarske djelatnosti neprofitnih pravnih osoba stjecanje neopravdanih povlastica na tržištu te, ovisno o procjeni, rješenjem utvrditi da je određena osoba obveznik poreza na dobitak za tu gospodarsku djelatnost, budući da novi Zakon o porezu na dobit nije definirao kriterije za procjenu „praga“ obveznog ulaska u sustav poreza na dobitak.

  1. Reinvestirana dobit

Porezna olakšica za reinvestiranu dobit uvedena je u sustav poreza na dobit 2012. godine s ciljem poticanja investicija i razvoja gospodarskog sektora, a koncipirana je na način da se dobit poreznog razdoblja oslobađa od oporezivanja ako se ta dobit iskoristi za povećanje temeljnog kapitala. Novim odredbama Zakona o porezu na dobit propisuju se novi uvjeti za korištenje porezne olakšice za reinvestiranu dobit, naime uz dosadašnje uvjete propisuje se i:

  • obveza investiranja u dugotrajnu imovinu (pod specifičnim uvjetima), dakle imovinu koju porezni obveznik koristi u procesu proizvodnje ili pružanja usluga i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit i
  • uvjet očuvanja postojećih radnih mjesta odnosno radnika najmanje dvije godine nakon godine u kojoj je izvršeno reinvestiranje dobiti.

U skladu s novim odredbama, poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit, počevši od prijave poreza na dobit za 2015. godinu, neće moći koristiti porezni obveznici koji su u poreznom razdoblju smanjili broj radnika te ukoliko nisu izvršili investiranje u dugotrajnu imovinu, odnosno ako su svoje investicije odgodili.

Reinvestiranom dobiti smatrat će se samo ostvarena (računovodstvena) dobit poreznog razdoblja iskorištena za povećanje temeljnog kapitala sukladno posebnim propisima, koja je jednaka iznosu izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu s ciljem očuvanja postojećih radnih mjesta i za koju se rashodi u cijelosti utvrđuju kao porezno priznati u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit. Daljnji preduvjet propisan novim odredbama Zakona o porezu na dobit je i da dugotrajna imovina mora biti kupljena po tržišnim uvjetima. Zakonodavac je u zadnji trenutak odustao od odredbe da ista mora biti nabavljena od treće (nepovezane) osobe, međutim ovim preduvjetom htjelo se spriječiti stvaranje nerealnih ulaganja temeljem nabava od povezanih osoba. Ovakva odredba predstavlja međutim dodatno dokumentiranje (u određenim uvjetima i pripremu dokumentacije o transfernim cijenama) transakcija između povezanih osoba.

Novim zakonskim odredbama ograničava se i paralelno korištenje poreznih olakšica. Naime, porezni obveznici koji koriste poreznu olakšicu prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja ne mogu temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit.

Novi način korištenja porezne olakšice za reinvestiranu dobit prilagođen je investicijama koje se izvršavaju u kraćem razdoblju, dok je za poduzetnike čije se investicije razvijaju u dužem vremenskom razdoblju prilagođen Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja (NN 111/12, 28/13), prema kojemu se porezni poticaji mogu koristiti u razdoblju od deset godina, dok se ulaganja u dugotrajnu imovinu mogu izvršiti u razdoblju od tri godine. Stoga je novim odredbama utvrđeno da porezni obveznici ne mogu u istom poreznom razdoblju temeljem izvršenih ulaganja u konkretnu dugotrajnu imovinu istodobno koristiti poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit i poreznu olakšicu temeljem Zakona o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja.

Temeljem gore navedenih odredbi, uz do sada propisanu dokumentaciju koja se podnosi uz prijavu poreza na dobit, porezni obveznik će morati priložiti i:

  • popis nabavljene dugotrajne imovine i vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim investicijama u dugotrajnu imovinu i
  • izjavu da temeljem istih izvršenih investicija u dugotrajnu imovinu ne koristi porezne poticaje prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja.

Porezne olakšice za porezne obveznike koji obavljaju djelatnost na potpomugnutim područjima i području Grada Vukovara

Obveznici poreza na dobit i poreza na dohodak koji obavljaju djelatnost na području utvrđenom Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakonom o brdsko-planinskim područjima i Zakonom o obnovi i razvoju Grada Vukovara nemaju mogućnost korištenja porezne oakšice temeljem obavljanja djelatnosti na tom području. Međutim, zbog promjene politike u regionalnom razvoju Republike Hrvatske, počevši od godišnjih prijava za 2014. godinu, u skladu sa Zakonom o porezu na dobit i Zakona o porezu na dohodak, porezni obveznici mogu koristiti porezne olakšice po osnovi obavljanja djelatnosti na području Grada Vukovara i/ili potpomugnutim područjima I. i II. skupine jedinica lokalne samouprave.

  1. Harmonizacija propisa

Direktivom Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014. (SL L 219/40 od 25.07.2014.) izmijenjena je Direktiva Vijeća 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica, te se novim odredbama Zakona o porezu na dobit izvršava usklađivanje s tom Direktivom. Već je dosadašnjim Zakonima o porezu na dobit bilo propisano umanjenje osnovice poreza na dobit za prihode od dividendi i udjela u dobiti, iz razloga što se dividende i udjeli u dobiti isplaćuju iz dobiti koja je prethodno oporezovana porezom na dobit te se na taj način izbjegava dvostruko oporezivanje istim porezom na razini matičnog društva odnosno na razini imatelja dionica ili udjela određenog društva. Pored Zakona o porezu na dobit i ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojima se, između ostaloga, utvrđuje i način oporezivanja dividendi i udjela u dobiti sadrže odredbe kojima se izbjegava mogućnost dvostrukog oporezivanja dividendi i udjela u dobiti.

Međutim, u svrhu izbjegavanja situacija dvostrukog neoporezivanja koje može proizaći iz neusklađenosti u načinu oporezivanja dobiti koju raspoređuje društvo iz države članice Europske unije ili treće države, ovim odredbama Zakona o porezu na dobit pojašnjava se i detaljnije utvrđuje kojim se prihodima može umanjiti osnovica poreza na dobit odnosno kako razlikovati neoporezive prihode od onih koje je potrebno uključiti u osnovicu poreza na dobit. Naime, oslobođenim prihodima smatraju se samo oni prihodi:

  1. čiji je isplatitelj obveznik plaćanja poreza na dobit prema Zakonu o porezu na dobit ili istovjetne vrste poreza, i
  2. čiji je isplatitelj osnovan kao društvo čiji je pravni oblik usporediv s društvom kapitala, trgovačkim društvom odnosno društvom ili drugom osobom čiji je pravni oblik i način obračuna i plaćanja poreza usporediv s obveznicima poreza na dobit prema ovom Zakonu, i
  3. koji isplatitelju nisu porezno priznati rashod odnosno odbitak.

Navedena odredba primjenjuje se neovisno o tome da li se dividenda ili udio u dobiti prima od tuzemnog poreznog obveznika, društva iz država članica EU ili se prima iz trećih zemalja. Međutim, kada su prihodi od dividendi ili udjela u dobiti ostvareni iz država članica EU smatra se da su ispunjeni uvjeti iz gornje točke a) i b) ako je isplatitelj:

a) obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit, i

b) društvo koje poprima jedan od oblika na koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit, i

c) rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama.

Što se ovim izmjenama i Direktivom Vijeća 2014/86/EU htjelo postići? Prije svega dvostruko neoporezivanje takvih prihoda. Najčešće su se u praksi susretale dvije mogućnosti:

  • isplatitelj prihoda od dividendi ili udjela u dobiti nije obveznik poreza na dobit ili istovjetne vrste poreza, te na taj način nije došlo do primarnog oporezivanja dobiti,
  • stvaranje umjetnih poslovnih konstrukcija; npr. hibridnih zajmova ili Mezzanini financiranja kao financijskih instrumenata koji imaju obilježja i zajma i kapitala. Naime, zbog različitih poreznih obilježja koja su države članice ili treće države dale hibridnim zajmovima (zajam ili kapital), plaćanja prekograničnog hibridnog zajma smatraju se porezno priznatim troškom, odnosno odbitkom u jednoj državi (državi isplatitelja), a u drugoj državi (državi primatelja) raspodjelom dobiti, izuzetom od oporezivanja, što za posljedicu ima dvostruko neoporezivanje. Stoga se ovim odredbama propisuje da se prihodima od dividendi ili udjela u dobiti kojima se može umanjiti osnovica poreza na dobit smatraju oni prihodi kojima isplatitelj nije mogao iskazati porezno priznate rashode, odnosno koristiti ih kao odbitke.

Za korištenje mogućnosti neoporezivanja prihoda od dividendi ili udjela u dobiti temeljem članka 6. st. 1. t. 1. Zakona o porezu na dobit, porezni obveznici će morati prema novim propisima dostaviti sljedeću dokumentaciju:

  • dokaz o stečenom udjelu u kapitalu,
  • evidenciju o danim zajmovima povezanim osobama i iznosima iskazanih prihoda po osnovi danih zajmova,
  • dokaz da je isplatitelj obveznik poreza na dobit ili istovrsnog poreza  te da je osnovan kao društvo kapitala ili je njegov oblik usporediv s društvom kapitala.
  1. Plaćanje poreza po odbitku

Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 120/2013 i 83/2014) ukinute su odredbe o plaćanju poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti, ako se iste isplaćuju fizičkim osobama. Novom zakonskom odredbom Zakona o porezu na dobit briše se odredba o obvezi plaćanja poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti inozemnim osobama, koje nisu fizičke, ako se isplaćuju iz dobiti ostvarene do 29. veljače 2012. godine, radi izjednačavanja poreznog tretmana s fizičkim osobama tj., tom se odredbom izvršava usklađivanje s Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (NN 143/14).

  1. Vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine

U članku 12. stavku 7. Zakona o porezu na dobit, na kraju rečenice iza točke dodaju se riječi: „Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.“.

Ovim člankom, radi otklanjanja nejasnoća i mogućih dvojbi u primjeni detaljnije se propisuje način priznavanja rashoda vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine. Rashodi po osnovi korištenja dugotrajne imovine priznaju se putem amortizacije ili pri otuđenju u slučaju imovine koja se ne amortizira, dok se trošak vrijednosnog usklađenja priznaje samo do iznos koji bi bio utvrđen primjenom osnovnih godišnjih amortizacijskih stopa utvrđenih člankom 12. stavkom 5. Zakona o porezu na dobit.

Naime, izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit iz 2012 (NN 22/12) i 2013. (148/13) godine nije propisana obveza povećanja porezne osnovice za trošak vrijednosnog usklađenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, tj. ista odredba nije predviđena u članku 7. Zakona o porezu na dobit. Međutim, Izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dobit (NN 61/12) mimo Zakona o porezu na dobit propisuje se povećanje porezne osnovice za svotu iskazanog gubitka od vrijednosnog usklađenja dugotrajne imovine za koju se amortizacija priznaje kao rashod, osim u slučaju nastanka izvanrednog oštećenja na temelju vjerodostojne dokumentacije(čl. 22. st. 1. Pravilnika).

Dakle, izmjenama Zakona o porezu na dobit ozakonjuje se dosadašnje postupanje temeljem konkretne odredbe Pravilnika o porezu na dobit, koji je donesen bez zakonske osnove.

  1. Ostale nespomenute odredbe

Ostale promjene koje se uvode novim propisima su:

  • Zbog promjena u posebnim propisima prema kojima je moguće koristiti određene porezne olakšice, ovim se člankom naglašava kako se porezne olakšice u konačnici odobravaju u skladu s pravilima o državnim potporama i potporama male vrijednosti. Riječ je o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu radnika prema čl. 14. Pravilnika o porezu na dobit i državnoj potpori za istraživačko razvojne projekte prema čl. 15. spomenutog Pravilnika.
  • Novom odredbom članka 20.h Zakona o porezu na dobit, detaljnije se propisuje način utvrđivanja vrijednosti imovine koja je predmet prijenosa, podjela ili pripajanja, obzirom na primjenu postupka odgode oporezivanja.