Porez na dodanu vrijednost – primjena 1.1.2015

Porez na dodanu vrijednost – primjena 1.1.2015

Pri oporezivanju potrošnje (načelo oporezivanja krajnjeg potrošaća) primjenjuje se Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/2013) koji je u potpunosti usklađen sa pravnom stečevinom Europske unije na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) i primjenjuje se od 1. srpnja 2013. godine, odnosno od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Izmjene i dopune Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 143/2014; u daljnjem tekstu Zakon o PDVu) stupaju na snagu 1. siječnja 2015. godine, odnosno osmoga dana od dana objave tih izmjena tj. od 11. prosinca 2014.g. Izmjenama i dopunama Zakona o PDVu uvode se izmjene koje imaju značajan utjecaj na oporezivanje PDVom. Više o tome u nastavku.

  1. Oporezivanje telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektroničkih usluga 

Direktivom Vijeća 2008/8/EZ, kojom se uvode izmjene i dopune Direktive Vijeća 112/2006, pojedine odredbe o oporezivanju PDVom stupaju na snagu u više koraka, te od 1. siječnja 2015. godine stupaju na snagu odredbe o oporezivanju telekomunikacijskih usluga, usluga radijskog i televizijskog emitiranja i elektroničkih usluga (eng. Mini One Stop Shop – MOSS) koje će se obavljati osobama koje nisu porezni obveznici. S obzirom na obvezu usklađivanja Zakona o PDV-u s pravnom stečevinom na području oporezivanja PDV-om, Zakon o PDV-u potrebno je bilo uskladiti s odredbama Direktive Vijeća 2006/112/EZ koje stupaju na snagu 1. siječnja 2015. godine te donijeti zakonodavni okvir za implementaciju programa oporezivanja usluga na jednom mjestu (MOSS). S tim ciljem uvode se sljedeće izmjene:

  • proširen je spektar usluga koje do sada nisu bile uključene u poseban postupak oporezivanja, koji sada uključuje telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge,
  • promijenjene su odredbe o mjestu oporezivanja gore navedenih usluga,
  • proširen je i izmijenjen posebni postupak koji primjenjuju porezni obveznici bez sjedišta u Europskoj uniji,
  • uveden je posebni postupak oporezivanja gore navedenih usluga za porezne obveznike sa sjedištem u Europskoj uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje; što znači da će se od 1. siječnja 2015. godine pojednostavljeni postupak proširiti i na isporučitelje tih usluga koji imaju sjedište u Europskoj uniji te na telekomunikacijske usluge i radijsko i televizijsko emitiranje.

Osnovne definicije što se smatra telekomunikacijskim i elektronički obavljenim uslugama nisu se promjenile u odnosu na dosadašnje definicije. Telekomunikacijskim uslugama smatraju se usluge koje se odnose na prenošenje, emitiranje i prijem signala, teksta, slika i zvukova ili informacija bilo koje vrste putem žica, radija, optičkih ili drugih elektromagnetskih sustava, uključujući s tim uslugama povezani prijenos ili ustupanje prava na korištenje kapaciteta za takvo prenošenje, emitiranje ili prijem. Telekomunikacijske usluge uključuju i omogućavanje pristupa globalnim informacijskim mrežama.  Elektronički obavljenim uslugama osobito se smatra:

  1. isporuka web sjedišta, udomljavanje web sjedišta, daljinsko održavanje programa i opreme,
  2. isporuka računalnih programa i njihovo ažuriranje,
  3. isporuka slika, tekstova i informacija te omogućavanje pristupa bazama podataka,
  4. isporuka glazbe, filmova i igara, uključujući igre na sreću i kockarske igre te emitiranje političkih, kulturnih, umjetničkih, sportskih, znanstvenih i zabavnih programa i priredbi,
  5. učenje na daljinu.

Za razliku od osnovnih definicija koje su ostale neizmjenjene, izmjenjenim odredbama Zakona o PDVu uvodi se novi postupak oporezivanja, te se novim propisima utvrđuju dva paralelna oblika posebnog postupka oporezivanja gore navedenih usluga i to:

  • Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge koje obavljaju porezni obveznici koji nemaju sjedište u Europskoj uniji (članci 119. – 125. Zakona o PDVu), tj. porezni obveznici koji nemaju sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije i koji ne moraju biti registrirani za potrebe PDV-a u smislu Zakona o PDV-u i Direktive Vijeća 2006/112/EZ. Pojednostavljenje se primjenjuje na način da takvi porezni obveznik, koji imaju obvezu plaćati PDV u Europskoj uniji mogu odabrati jedno mjesto (web-portal) za ispunjavanje te obveze. S tog elektroničkog portala podnosi se jedna prijava PDV-a nakon čega se obavlja plaćanje. Temeljem podataka iz prijave novčana sredstva upućuju se u različite države članice u kojima je nastala obveza PDVa.
  • Posebni postupak oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge koje obavljaju porezni obveznici sa sjedištem u Europskoj uniji, ali bez sjedišta u državi članici potrošnje (Članci 125.a – 125.h Zakona o PDVu).

Prema novom članku 26. Zakona o PDVu, mjestom obavljanja gore navedenih usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto gdje ta osoba ima sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište. Ako porezni obveznik koji obavlja usluge i primatelj usluga komuniciraju putem elektroničke pošte, ne radi se o elektronički obavljenoj usluzi.

  1. Postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama

Direktivom Vijeća 2006/112/EZ propisana je mogućnost da države članice za određene transakcije ili kategorije poreznih obveznika propišu mogućnost obračuna PDV-a prema naplaćenim naknadama, što veliki broj država članica Europske unije već primjenjuje u praksi. Tu je mogućnost koristila i Republika Hrvatska,  te tu mogućnost širi novnim Zakonom o PDVu. Propisivanjem postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama dodatno bi se trebao potaknuti razvoj malog i srednjeg poduzetništva u Hrvatskoj, što će utjecati i na razvoj gospodarstva i bolje investicijske klime obzirom da će navedeni porezni obveznici za obavljene isporuke morati obračunavati i platiti PDV tek kada ih naplate. Na navedeni način utjecat će se i na bolju likvidnost malih i srednjih poduzetnika obzirom da neće morati angažirati dodatna financijska sredstva kako bi podmirili obvezu PDV-a za isporuke koje nisu naplatili.

Prema novim odredbama Zakona o PDVu, porezni obveznici sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara i usluga u određenoj godini nije veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, može od naredne godine obračunavati i plaćati PDV na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke; dakle obveza obračuna PDV-a nastaje na dan naplate računa. U slučaju da je vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj godini veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, porezni obveznik (neovisno o tome da li je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak) ne može primjenjivati poseban postupak već obvezno primjenjuje redoviti postupak oporezivanja prema obavljenim isporukama te obračunava i plaća PDV prema izdanim računima. Na nove odredbe trebaju osobito pripaziti obveznici poreza na dohodak na koje se više ne primjenjuju prijelazne odredbe članka 139. Zakona o PDVu. Postojećim (prijelaznim i završnim) odredbama članka 139. Zakona o PDV-u koji je do sada bio na snazi propisano je da samo porezni obveznik koji je obveznik poreza na dohodak PDV može obračunavati na temelju primljene ili naplaćene naknade za isporučena dobra i obavljene usluge do 31. prosinca 2014. godine. Takva mogućnost je novim zakonskim rješenjem proširena na sve porezne obveznike. Primjena navedenog postupka nije obvezna, te porezni obveznici mogu sami odlučiti hoće li ili ne primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama. Iz podataka kojima raspolaže Porezna uprava proizlazi da oko 87% poreznih obveznika može primjenjivati obračun PDV-a prema naplaćenim naknadama, što se poduzetnicima i predlaže.

Porezni obveznici koji žele početi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama od 1. siječnja 2015. godine, moraju o tome najkasnije do 20. siječnja 2015. godine dostaviti pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Ako porezni obveznik do 20. siječnja 2015. godine ne dostave pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave o promjeni načina obračuna PDV-a, smatrat će se da od 1. siječnja 2015. godine primjenjuje postupak obračuna PDV-a koji su primjenjivali i u 2014. godini. U narednim godinama (za 2016. g. i dalje) porezni obveznik koji želi primjenjivati postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora najkasnije do kraja tekuće kalendarske godine podnijeti pisanu izjavu nadležnoj ispostavi Porezne uprave o početku primjene postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

Podnošenjem zahtjeva porezni obveznici se obvezuje na primjenu toga postupka na rok od 3 godine. 

U slučaju da porezni obveznik, čija vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, a nakon isteka razdoblja od tri godine, želi izaći iz “sustava oporezivanja prema naplaćenim naknadama” mora u zakonskom roku obavijestiti nadležnu ispostavu Porezne uprave o promjeni načina obračuna PDV-a. U suprotnom, smatrat će se da i dalje primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

Vezano za odbitak pretporeza, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama ima pravo na odbitak pretporeza u trenutku kada je isporučitelju platio račun za isporučena dobra ili obavljene usluge. No, ista odredba nema utjecaj na redovite porezne obveznike koji primaju račune od poreznog obveznika koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama. Naime, redoviti porezni obveznici mogu odbiti pretporez u skladu s člankom 57. Zakona o PDVu, neovisno o tome da li su račun platili ili ne.

Izdavanje računa, evidencije i izvještavanje

Porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama u računu mora navesti „obračun prema naplaćenim naknadama”. Prijelaznim i završnim odredbama (čl. 197.) dosadašnjeg Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 79/13, 85/13-ispravak, 160/13,35/14) uređena je obveza obilježavanja takvih računa oznakom “R2” (odredba je bila u primjeni do 31.12.2014.g.). Takvo obilježavanje potrebno je napustiti s 1.1.2015.g., jer u suprotnom dolazi do kršenja odredbi članka 79. Zakona o PDV, a što za rezultat ima nemogućnost odbitka pretporeza kod primatelja takvog računa. Iz tog razloga potrebno je primijeniti nove zakonske odredbe s novom napomenom.

Nadalje, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama mora osigurati sve podatke potrebne za utvrđivanje i plaćanje PDV-a, tj mora u evidencijama osigurati podatke o datumu i iznosu koji je naplaćen, odnosno plaćen te omogućiti brzo i jednostavno utvrđivanje u koje razdoblje oporezivanja pripada svaki pojedini iznos iz evidencije. Isto tako, u poreznoj prijavi za obračunsko razdoblje dužan je istaknuti podatak o primjeni postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

Dodatno, porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama nakon prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama mora iskazati (i) sve obavljene, a nenaplaćene isporuke prije promjene načina obračuna PDV-a kao naplaćene te (ii) ima pravo odbiti PDV sadržan u primljenim isporukama koje nije platio do promjene načina obračuna PDV-a. Uz to, porezni obveznik mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave kao prilog uz prijavu PDV-a za prvo razdoblje oporezivanja nakon prelaska na obračun PDV-a prema obavljenim isporukama dostaviti (i) popis svih izdanih, a nenaplaćenih računa i (ii) svih primljenih, a neplaćenih računa do promjene načina obračuna PDV-a.

Iznimke

Obračun PDV-a prema postupku oporezivanja prema naplaćenim naknadama ne primjenjuje se na:

  1. isporuke dobara unutar Europske unije,
  2. stjecanje dobara unutar Europske unije,
  3. isporuke ili premještanje dobara iz članka 30. stavaka 8. i 9. Zakona o PDVu,
  4. usluge iz članka 17. stavka 1. Zakona o PDVu (B2B usluge),
  5. isporuke za koje je primatelj obvezan platiti PDV prema članku 75. stavku 1. točki 7. i članku 75. stavcima 2. i 3. Zakona o PDVu te u slučaju iz članka 7. stavka 9. Zakona o PDVu,
  6. isporuke u okviru posebnog postupka oporezivanja za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički obavljene usluge osobama koje nisu porezni obveznici.

U ovim slučajevima porezni obveznik koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama postupat će na isti način kao i redovni poreznik i kod utvrđivanja obveze PDVa (isporuke dobara i usluga) i kod prava na odbitak pretporeza (primljene isporuke dobara i usluga).

  1. Porezne prijave

Zakonom o PDV-u koji je do 31.12.2014. bio na snazi propisano je da porezni obveznici moraju podnositi i konačni obračun PDV-a (Obrazac PDV-K) te se na taj način sva razdoblja, mjesečna i tromjesečna, smatraju obračunskim razdobljima dok se razdobljem oporezivanja smatra kalendarska godina. Međutim podnošenje konačnog obračuna PDV-a predstavljalo je dodatne obveze za porezne obveznike te povećavalo administrativne troškove kako poreznih obveznika tako i Porezne uprave. Iz tog razloga dolazi do ukidanja konačnog obračuna PDV-a i predaje prijave PDV-K. Porezni obveznik mora nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu još samo za 2014. godinu predati konačni obračun PDV-a do kraja veljače 2015. godine, a od 1.1.2015. godinu takva obveza više neće postojati.

Prema novim propisima, porezni obveznik mora – umjesto u dosadašnjoj PDV-K – u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine (mjesec prosinac ili zadnji kvartal za tromjesječne obveznike) napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. Isto tako, ako porezni obveznik prestaje s poslovanjem obvezan je u prijavi PDV-a koju podnosi za posljednje razdoblje oporezivanja u kojem je poslovao napraviti sva usklađenja i ispravke do dana prestanka poslovanja. Novim odredbama članka 85. Zakona o PDV, propisane su dodatne obveze izvještavanja unutar obrasca PDV, tako da porezni obveznici moraju od 1.1.2015. g. navesti i:

  • broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 1. točaka j) i k) Zakona o PDVu (oslobođene isporuke građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze te građevinskog zemljišta),
  • broj i ukupnu vrijednost isporuka iz članka 40. stavka 4. Zakona o PDVu (opcija oporezivanja isporuka iz gornje točke),
  • primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim naknadama.

Mali porezni obveznici

Mali porezni obveznik iz članka 90. stavka 1. Zakona o PDVu obvezan je podnijeti prijavu PDV-a za obračunsko razdoblje kada obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica ili iz trećih zemalja za koje je prema članku 17. stavku 1. Zakona o PDV (B2B usluge) mjesto obavljanja usluge mjesto sjedišta primatelja usluge. Do sada takva obveza nije bila predviđena za male porezne obveznike, već su oni bili dužni (osim registracije i izdavanja PDV broja) samo predavati zbirnu prijavu ili prijavu stjecanja dobara i usluga kada su obavljali transakcije s poduzetnicima iz drugih država članica EU. Olakšavajuća okolonost za male porezne obvenike je da se takva prijava može predati i u papirnatom obliku.

Nove prijave

Za porezne obveznike koji obavljaju isporuke iz članka 75. stavka 3. Zakona o PDVu uvedena je obveza predaje nove prijave (Obrazac PPO). Naime, takvi porezni obveznici dužni su predati i prijavu o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze na primatelja takve usluge. Ista obveza predviđena je samo za porezne obveznike koji pružaju takvu vrstu usluge za koje porezna obveza prelazi na tuzemnog poreznog obveznika (tzv. građevinske usluge), ne i za porezne obveznike koji primaju takve usluge. Ovom odredbom zakonski je uređena obveza poreznih obveznika koju je krajem 2014. godine Porezna uprava predvidjela temeljem Općeg poreznog zakona (NN 147/08 do 73/13), a temeljem koje su svi porezni obveznici bili dužni predati podatke o izvršenim uslugama iz članka 75. st. 3. Zakona o PDVu, a koje su izvršene od 1.7.2013. do zaključno 31.12.2014. godine.

Uz Obrazac PPO uvodi se i:

  • nova Prijava za isporuke dobara i usluga iz članka 75. stavak 2. Zakona o PDVu (Obrazac INO PPO), a koja se odnosi na prijenos porezne obveze s inozemnog isporučitelja na tuzemnog poreznog obveznika, odnosno pravnu osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga, 
  • nova Prijava isporuka dobara u druge države članice Europske unije prethodno uvezenih u okviru postupka 42 i 63 (Obrazac PZ 42 i 63), te
  • prijavu prometa nekretnina za obveznika PDV koji isporučuje nekretninu koja je oporeziva PDVom (vidi gore).
  1. Ispravak odbitka pretporeza za zalihe dobara

Zakonom o PDV-u koji je na snazi propisan je ispravak pretporeza (PDV koji je obračunan u ulaznim računima) za nabavu gospodarskih dobara, ako je iznos odbijenog pretporeza viši ili niži od onoga na koji je porezni obveznik imao pravo. Ispravak pretporeza potrebno je provesti kada se promijene uvjeti koji su kod nabave gospodarskih dobara omogućili pravo na odbitak pretporeza. Ako se ti uvjeti promijene, tj. gospodarska dobra počnu se koristiti u druge svrhe od prvobitne namjene, nastaje obveza ispravka pretporeza (na više ili na manje). Obveza ispravka pretporeza propisana je za gospodarska dobra, odnosno za dugotrajnu imovinu uključujući nekretnine za koje je korišten odbitak pretporeza, međutim za zalihe dobara za koja je korišten odbitak pretporeza nije do sada bila propisana obveza ispravka pretporeza. Za gospodarska dobra rok za ispravak pretporeza je 5 godina, a kada se radi o nekretninama rok za ispravak pretporeza je 10 godina. Promjenom uvjeta mjerodavnih za odbitak pretporeza smatra se, između ostalog, i prelazak s redovnog postupka oporezivanja na posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike (oslobođeni PDV-a) te prelazak s posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike (oslobođeni PDV-a) na redovni postupak oporezivanja.

Iste odredbe do sada nisu predviđale pravo i obvezu ispravka pretporeza za zalihe dobara. Kako bi se osiguralo načelo neutralnosti oporezivanja PDV-om novim odredbama propisana je obveza i pravo na ispravak odbitka pretporeza i za zalihe dobara koja je porezni obveznik nabavio za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti, neovisno o tome prelazi li s redovnog postupka oporezivanja u posebni postupak ili obrnuto.

Obveza ispravka odbitka pretporeza za zalihe dobara postoji samo u slučaju ako je odbitak viši ili niži od onog na koji je porezni obveznik imao pravo.

  1. Odgovornost za plaćanje PDVa (čl. 127. Zakona o PDVu)

Postojećim Zakonom o PDV-u bilo je propisano da je porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu odgovoran kao jamac platac za plaćanje PDV-a, ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima.

Radi sprječavanja izbjegavanja plaćanja obveze PDV-a uvedene su nove odredbe o odgovornosti za plaćanje PDV-a te se jamcem platcem proglašava i porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu ako iz objektivnih okolnosti proizlazi da je znao ili morao znati da s takvom transakcijom sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a. U tim slučajevima Porezna uprava obavijestit će poreznog obveznika koji sudjeluje u takvim transakcijama o njegovoj odgovornosti za plaćanje PDV-a. Od dana primitka takve obavijesti Porezna uprava smatrat će da je porezni obveznik znao ili morao znati da takvim transakcijama sudjeluje u prijevarnim aktivnostima kojima je namjera izbjegavanje plaćanja PDV-a.

Nadalje, ako je porezni obveznik obavljao transakcije sa rizičnim dobrima ili sa rizičnim poreznim obveznicima ili ako je od Porezne uprave primio obavijest da sudjeluje u prijevarnim aktivnostima ili je njegova poslovna transakcija dio prijevarnog lanca bit će odgovoran za neplaćeni PDV koji duguje njegov dobavljač obzirom da se smatra da je porezni obveznik trebao znati da sudjeluje u rizičnim transakcijama.

Isto tako, novim odredbama propisano je da će porezni obveznik kojemu je obavljena isporuka dobara ili usluga u tuzemstvu odgovarati za plaćanje PDV-a ako račun nije izdan (a trebao je biti) ili je u njemu netočno obračunan PDV.

Također se propisuje odgovornost poreznog obveznika kojemu je obavljena isporuka, ako taj porezni obveznik svojemu dobavljaču nije platio najmanje iznos PDV-a obračunanog u računu u roku propisanom posebnim propisom o financijskom poslovanju od dana izdavanja računa. Na ovaj način Porezna uprava proglasit će odgovornim za plaćanje PDVa osobu koja je koristila pretporez, a koja istovremeno račun koji sadržava navedeni pretporez nije platila dobavljaču. U praksi se vrlo često događa da porezni obveznici neplaćanjem primljenih isporuka svoga dobavljača onemoguće u normalnom poslovanju i podmirenju njegovih poreznih obveza ili obveza prema njegovim dobavljačima, a da istovremeno neovisno o tome što nisu platili račun odbiju pretporez i time dođu u povoljniji položaj u odnosu na isporučitelja i obveznika PDVa. Stoga je cilj ove odredbe proglasiti odgovornim za plaćanje PDV-a osobu koja je koristila pravo na pretporez i koristila uslugu odnosno isporučeno dobro, a da istovremeno račun koji sadržava obračunani PDV nije platila dobavljaču. Ova odredba značajna je samo za poreznog obveznika koji prima isporuke od poreznog obveznika koji PDV obračunava prema obavljenim isporukama zato što ti porezni obveznici PDV moraju platiti neovisno o tome jesu li naplatili svoje isporuke.

  1. Suspenzija PDV broja

Dosadašnjim Zakonom o PDV-u propisano je da Porezna uprava može odbiti dodjelu ili ukinuti dodijeljeni PDV identifikacijski broj ako utvrdi da više ne postoje razlozi za registriranje za potrebe PDV-a ili ako porezni obveznik zloupotrebljava PDV identifikacijski broj. Navedena odredba dodatno je proširena u cilju sprječavanja prijevara osobito na međunarodnoj razini.

Prema novoj odredbi članka 77. st. 8. Zakona o PDVu, koja se primjenjuje od 11.12.2014.g., Porezna uprava može suspendirati PDV identifikacijski broj u slučaju sumnje na zloupotrebu PDV identifikacijskog broja te će o tome obavijestiti poreznog obveznika. Suspendiranje PDV identifikacijskog broja ne smatra se ukidanjem. Suspendirani PDV identifikacijski broj Porezna uprava može ponovo aktivirati. Porezna uprava ukinut će suspendirani PDV identifikacijski broj u slučaju da porezni obveznik u roku od jedne godine ne dostavi dokaz kojim se otklanja razlog suspendiranja PDV identifikacijskog broja.

9.  Oporezivanje građevinskog zemljišta 

Od 1. siječnja 2015. godine uvode se nove odredbe o oporezivanju građevina i građevinskog zemljišta na području Europske unije, odredbe koje prihvaćamo i u nacionalno zakonodavstvo.

Prema odredbi članka 40. st. 1. Zakona o PDVu, PDV-a su (između ostalog) oslobođene:

  • isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, osim isporuka prije prvog nastanjenja odnosno korištenja ili isporuka kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine i
  • isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta.

Na ovom mjestu važno je napomenuti odredbu članka 40. st. 4. Zakona o PDVu, a prema kojem porezni obveznik ima pravo izbora za oporezivanje gornjih isporuka pod uvjetom da je kupac porezni obveznik koji ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti. Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke. U praksi, ova odredba doći će u primjenu samo kod isporuka između poreznih obveznika.

Dakle, od 1. siječnja 2015. godine PDV-om će se oporezivati:

  • isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze i to samo isporuke prije prvog nastanjenja odnosno korištenja,
  • isporuka građevina ili njihovih dijelova i zemljišta kod kojih od datuma prvog nastanjenja odnosno korištenja do datuma sljedeće isporuke nije proteklo više od dvije godine,
  • isporuka rekonstruiranih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se one nalaze, ako su troškovi rekonstrukcije u prethodne dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene.
  • isporuka građevinskog zemljišta.

Naravno, ove odredbe primjenjuju se samo na isporučitelje koji su porezni obveznici koji su u registru obveznika poreza na dodanu vrijednost i ne primjenjuje se na prodaju od strane fizičkih i pravnih osoba, koje nisu u sustavu poreza na dodanu vrijednost.

Isto tako, važno je napomenuti da se na isporuke građevinskih objekata koje su predmet oporezivanja PDV-om za koje su do 31. prosinca 2014. godine sklopljeni ugovori i druge isprave o isporuci ili donesene pravomoćne odluke nadležnih tijela primjenjuju odredbe (dosadašnjeg) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, br. 73/13, 99/13, 148/13 i 153/13).

Dakle, za oporezivanje isporuke nekretnina od 1. siječnja 2015. godine više neće biti važno da li je neka nekretnina novosagrađena već će za oporezivanje bitan kriterij biti je li bila nastanjena odnosno korištena ili ne.

U pogledu definicija, prema novim odredbama Zakona o PDVu, građevinskim zemljištem se smatra  zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje, a prvim nastanjenjem odnosno korištenjem smatra se trenutak stavljanja nekretnine u uporabu što porezni obveznik dokazuje jednim od sljedećih dokumenata:

  • dokumentom nadležnog tijela o prebivalištu ili uobičajenom boravištu,
  • knjigovodstvenom evidencijom kojom se građevina odnosno njezini dijelovi stavljaju u uporabu,
  • bilo kojom drugom dokumentacijom kojom se dokazuje korištenje nekretnine i njezinih dijelova kao što su: ugovor o najmu, ugovor o isporuci električne energije, vode i slično.

Iznimno, ako se prvo nastanjenje odnosno korištenje ne može dokazati jednim od gore navedenih dokumenata, datumom prvog nastanjenja ili korištenja smatrat će se datum prve isporuke.

Novim odredbama uvode se i izmjene u odnosu na stare građevine, koje prema dosadašnjem pravilu nisu mogle ući u sustav PDVa. Naime, prema novim odredbama, ako su troškovi rekonstrukcije korištenih odnosno nastanjenih građevina ili njihovih dijelova i zemljišta na kojem se nalaze u prethodne dvije godine prije isporuke veći od 50% prodajne cijene, takva isporuka je također oporeziva PDVom. Rekonstrukcijom građevine smatra se izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se mijenja građevina u odnosu na stanje prije rekonstrukcije kao što su dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili slično, odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine u svrhu njezine obnove.

  1. Razdoblje oporezivanja

Dosadašnjom odredbom članka 84. Zakona o PDVu, razdoblje oporezivanja bila je kalendarska godina, a obračunska razdoblja su bila od prvog do posljednjeg dana u mjesecu, odnosno od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju. Novom odredbom članka 84. Zakona o PDVu propisano je da je razdoblje oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u mjesecu. Iznimno, za poreznog obveznika čija je vrijednost isporučenih dobara i usluga uključujući i PDV u prethodnoj kalendarskoj godini manja od 800.000,00 kuna, razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju. Isto se ne primjenjuju na poreznog obveznika koji obavlja transakcije unutar Europske unije. Razdoblja oporezivanja su od prvog do posljednjeg dana u mjesecu za poreznog obveznika koji nema sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, a registriran je za potrebe PDV-a u tuzemstvu.